Naše „Kolo“ se širi

Program, pod nazivom „Spojimo ruke u kolo“ koji je padagogica naše škole osmislila, a uprava i cijeli kolektiv podržali, započeo je u junu 2012.godine. Naime, radi se o saradnji najveće gradske škole u Herceg – Novom (sa preko 1300 učenika) sa malim seoskim školama u unutrašnjosti Crne Gore, koje broje 20-tak, do 40 učenika od I do IX razreda. Cilj nam je zbližavanje, upoznavanje različitosti, razvoj humanosti, kao i njegovanje volonterizma, po čemu je naša škola prepoznata, već dugi niz godina.

Do sada smo u “Kolo“ spojili osnovnu školu „Međuriječje“ u opštini Kolašin; OŠ“Šunjo Pešikan“ u Trešnjevu-opština Cetinje; OŠ“Braća Bulajić“ na Vilusima (opština Nikšić), a ove godine , po izboru našeg novog direktora, Branislava Krečkovića, koji je rado prihvatio ovaj program u „Kolo“ se „uhvatila“ škola „Rade Perović“ u Velimlju, takođe u opštini Nikšić.

Zajednički snimak ispred škole

 

Danima smo se pripremali za posjetu našim drugarima u Velimlju. Odjeljenja V1,2,3 sa učiteljicom Budom Veseli, koja je i sama bila đak te škole, pažljivo su birali poklone za naše vršnjake, kojih u samoj školi ima 36, a u područnom odjeljenju 4 (dakle ukupno 40).Akciji su se priključili učenici VI 4 ,VII 2,i VIII 4 . Zanimljivo nam je bilo da je i naša higijeničarka Milena Vavić, takođe bila đak škole i svim srcem nam se pridružila u pakovanju Novogodišnjih poklona.

Riječ našeg direktora

 

A pakovali smo cijeli dan, 25.decembra, zajedno sa učiteljicama Budom i Vesnom, nastavnicom Milicom; pomoćnicom direktora Snežanom Mirković i teta Milenom.

 

Sjutradan ujutro trebalo je krenuti prema Velimlju.Ne zna se ko se više radovao i ko je više bio uzbuđen. Da li učiteljica Bude i teta Milena što će se ponovo naći u svojoj osnovnoj školi i rodnom kraju, da li nastavnica Milica i pedagogica Neđe koje su nosioci volonterskih aktivnosti u školi, da li naš direktor Branislav Krečković koji se prvi put priključuje Kolu ili mi učenici: Sara, Mia, Ana, Ivana,Jovana,Nikolina, Tara,Vesna i ja.

Dočekao nas je čitav kolektiv te lijepe škole, koja je iznjedrila mnogo značajnih imenanekadašnje Jugoslavije, a danas naše države Crne Gore, među kojima je bilo: doktora nauka, dekana i profesora univerziteta, generala, vladika, pisaca, ministara, ljekara, profesora…
Uslijedio je kraći program, riječi dobrodošlice i dodjela poklona direktora škole Slobodana Gajića, a najljepše od svega bila je radost naših drugara,kada smo im predali Novogodišnje poklone.

Radost darivanja

 

Smiješak, molim!

 

Druženje odraslih nastavljeno je u zbornici škole , a mi smo se sa našim novim prijateljima družili u učionicama i u dvorištu škole, gdje smo se, na našu radost, prvi put ove zime igrali u snijegu.

Druženje na snijegu

 

Svi smo razmijenili e-mail-ove,viber-e,instagrame i dogovorili smo se da se međusobno posjećujemo i da zapravo, tek počinje naša saradnja, koju ćemo dalje razvijati i obogaćivati.

Pred spomenikom

 

Da se ugrijemo pred put 🙂

 

Sve u svemu, bio je ovo dan za pamćenje, a mi smo se uvjerili u ono što nas u našoj školi uče da „unoseći sunce u život drugih ne možete ga od sebe otkloniti“.

Pavle Đurović, VII 2