I ove godine tradicionalno je održan likovno – literarni konkurs Naša mila Boko u organizaciji Javne ustanove kulture Herceg fest, pa su tako naši učenici imali priliku da se oprobaju u slikarstvu i spisateljstvu. 49 đaka iz novskih osnovnih škola prijavilo je svoje literarne radove na temu Bajke u mom svijetu, a stručni žiri je odlučio da je prvu nagradu u nižoj kategoriji zaslužio učenik naše škole, Sergej Dragović (VI6).
Razredni starješina i mentor, nastavnica Sandra Seferović, o njemu kaže: “Sergej je dječak sa posebnim darom za književnost i nesvakidašnjim stilom pisanja. Teško je naći dijete njegovog uzrasta koje mu može parirati, jer Sergej vrlo vješto barata lijepom riječju. On se naprosto igra dok piše! Za tili čas dobije ideju, razvije motive… Njegove rečenice su duge i lirične, svojstvene djeci koja su znatno starija od njega. U svoje radove on znalački prepliće humor i ironiju. Često voli da piše o sebi i našali se upravo na svoj račun, a to je odlika posebnih ljudi. Gotovo nepogrješivo pronalazi put do osmjeha svojih drugara iz razreda kad majstorski napiše rad na zadatu temu. Segej voli da čita i lako usvaja sve vrste sadržaja. Izuzetno je inteligentan i svestran. Veoma se ponosim njime i srećna sam što je osvojio prvu nagradu, jer on to zaista zaslužuje.”
NAGRAĐENI RAD
BAJKE U MOM SVIJETU
Osvrćući se za sobom išao sam polako sve dublje u šumu. Očekivao sam one nasilnike zbog kojih sam morao da kročim u ovu nedođiju. Legenda, koja više nije legenda, zato što je postala istinita, govori da ko kroči u šumu više se nikad iz te zabiti ne vraća. Na pomisao da više nikada neću vidjeti roditelje, sestru i rodbinu, krenuše mi suze niz lice. Počeše mi padati strašne misli na pamet o tome šta bi mi se sve moglo dogoditi. U isti mah me uhvati panika. Bio sam u ništavilu. Jedino što sam mogao vidjeti u toj šumi bila su velika vrata koja me odjednom progutaše i ja krenuh da padam.
Probudih se u krevetu, mekom kao perje. Pored njega je stajao patuljak naoružan kišobranom! Prasnuo sam u smijeh. Patuljak se okrenu i hladnokrvnim glasom mi reče: „Dobro jutro!“ – pa me munjom iz kišobrana pecnu u čelo, nastavljajući: „Ako još jednom na moj izgled reaguješ smijanjem, završićeš kao ovaj batak“! Zatim se okrenu i gricnu malo bataka koji mu se nalazio u drugoj ruci.
Patuljak je neko vrijeme gledao u lijepo ukrašen plafon, pa mi se opet obratio: „Ustaj, lijenštino!“ Preplašen, ustadoh i krenuh ka vratima do kojih me je vodio. Na rukama sam imao lisice koje su svijetljele u mraku s druge strane hodnika na kom se nađosmo.
Išli smo složno nas dvojica. Doduše, on je bio malo sporiji. Doveo me je do jedne sobe. Obliven hladnim znojem, kročio sam unutra. Imao sam šta vidjeti – patuljci su obavljali razne poslove! Jedni su pekli nove batake, drugi nešto radili na kompjuterima ili vježbali borilačke vještine, a neki samo razgovarali. Trojica su mi privukla pažnju. Ličili su na moje drugove: Armagedona, Ahila i Veresa! Pozvali su me: “Agamemnone, pridruži nam se!“ Ščepaše me i ubaciše u kapsulu punu neke ljepljive tečnosti zelene boje. Plutao sam neko vrijeme, a onda me izvadiše i dadoše ogledalo.
„Postao sam patuljak!“ – primijetio sam. Živjeti u tijelu patuljastog oblika ispostavilo se da može biti zabavno. Mogao sam čak i jednom nedjeljno posjećivati svoje roditelje. Nijesu mi ni trebali više, jer patuljci i ja smo živjeli srećno do kraja života!
Sergej Dragović VI 6
Na istom konkursu, samo u likovnom stvaralaštvu, Boško Matović, ucenik I1, osvojio je takođe prvo mjesto u kategoriji mladih takmičara. Boško je svoju bajku predstavio na poseban način i samim tim zavrijedio pažnju žirija.
