Život je kao debela knjiga kroz koju prođe mnogo različitih slova i osjećanja – bijes, mržnja, tuga… ali šta je to sve naspram divnih čuda koja nam se događaju i vjerovanja u njih? Sitnica, vjerujte mi! Svijet juri, žuri, uznemiren kao roj pčela… Zažmurim u krevetu, pokrivam se jorganom, navlačim krila i avantura počinje… U malom sam gradu. Svi su veseli, raspoloženi, smijeh odjekuje svuda. Ulice su prostrane, pune cvijeća i dječije galame i smijeha. Svako radi ono što voli. Odrasli uživaju u svom poslu, lijepo se druže, nema svađe, prepirke. Svi u svemu vide ljepotu života. A i vrijeme je novogodišnjih praznika. Djeda Mraz je u svojim kočijama koje vuku irvasi preletio čitav grad. Pokloni su letjeli na sve strane. Pjesma „Zvončići“ svuda se čuje i svi je pjevaju i stvaraju čuda. Na krošnjama su lizalice a u žbunju bombonice i žvake. Zamišljajući sve ovo, utonula sam u san i tu se moje „putovanje“ u čarobni grad završilo. Voljela bih da smo svi srećni i raspoloženi i u stvarnosti i da vjerujemo da su čuda moguća. Tada bi svima nama život bio ljepši i ispunjeniji.
Neda Manojlović VI5
