Osam učenika odelenja VI4 sa nastavnicom istorije Štanjo Lidijom učestvovalo je u Maloj školi istorije u organizaciji NVO Prova iz Herceg-Novog. Povod je obeležavanje stogodišnjice Pobune mornara u Boki. Mali čas istorije održan je u Đenovićima, mestu koje je aktivno uzelo učešća u ovom istorijskom događaju.
Organizator projekta, Milica Rajačić, kratkom pričom je uvela đake u vreme i razloge izbijanja pobune. Kroz priču, podsticana da postavljaju pitanja, deca su dobijala svoja prva saznanja o vekovnoj borbi za slobodu stanovništva u svome zavičaju.
Šta su naučili mogli su da provere kroz zanimljiv kviz, gde svaki tačan odgovor vodi do cilja i male nagrade – grafitne olovke.
Ono u čemu su đaci najviše uživala bila je izrada crteža u kojima su izrazili svoje viđenje Pobune mornara u Boki.
Nakon dva sata, puni impresija i uz zahvalnost organizatorima, učenici su se vratili kući.
Sa nestrpljenjem očekujemo maskenbal i izložbu u organizaciji NVO Prova, gde će biti uručene nagrade za najbolji crtež, među crtežima koji su stvarali i đaci naše Škole.
Štanjo Lidija, prof. istorije
POBUNA MORNARA U BOKI
Osvanuo je još jedan lijep dan. Ovom danu smo se baš radovali jer smo išli sa razrednom u Đenoviće. Povod je proslava stogodišnjice događaja poznatog kao Pobuna mornara u Boki.
Put autobusom bio je kratak i zabavan. Kada smo stigli, počela je mala škola istorije. Tu su nam ispričali priču kako su se naši mornari, na ratnim austro – ugarskim brodovima, borili za svoju slobodu. U znak pobune, koja je počela 1. februara 1918. godine, mornari su podigli crvene zastave kao simbol slobode na brodovima Sant Georg i Gea. Pobunilo se 6000 mornara.
Pobuna mornara u Boki se završila 4. februara 1918.godine. Od 6000 mornara, zarobljeno je 400 mornara. Četiri mornara – tri iz Hrvatske i jedan iz Češke, ubijeni su strijeljanjem.
Nakon predavanja igrali smo kviz , sličan igrici “ Ne ljuti se čoveče “. Na kraju, kao nagrade, dobili smo “ smiješne “ olovke. Nakon kviza crtali smo brodove u borbi. Radili smo sa : bojicama, velikim flomasterima, voštanim i vodenim bojama. Kada smo završili, gledali smo predivnu prostoriju u kojoj smo bili – puna je muzičkih instrumenata i starih fotografija.
Došlo je vrijeme da krenemo. Bilo nam je žao jer nismo mogli duže ostati da čujemo muziku i vidimo polaganje vijenca u čast pobunjenih mornara. Zato se nadamo da ćemo i iduće godine ponovo doći u Đenoviće.
Rad su napisali:
Milica, Jelena, Anastasija, Dajana, Jovana, Petar, Slađan i Luka,
svi iz VI 4
