Naša škola je 2012.godine započela zanimljiv projekat, pod nazivom ,,Spojimo ruke u kolo“. Radi se o širenju prijateljstva sa malim seoskim školama u Crnoj Gori. Školama koje, za razliku od naše sa preko 1300 učenika, imaju do 20.tak učenika od I do IX razreda. Pedagogica je osmislila taj program sa željom da podstiče humanost, drugastvo, ljepote različitosti i da na temeljima istinskih vrijednosti, kao što su ljubav prema tradiciji, zavičaju i patrijahalnim obrascima života širimo naše „Kolo“.
To su prihvatli svi naši učenici, nastavnici i uprava škole i svake godine prije Novogodišnjih praznika posjećujemo jednu školu i nosimo paketiće, knjige, lopte i razne druge pokolne našim novim drugarima.
Ove godine posjetili smo školu „Jovan Gnjatović“ u Vraćenovićima (opština Nikšić). Do sada smo u „Kolo“ uhvatili osnovne škole u Međurječju (opština Kolašin), ,,Šunjo Pešikan“ u Trešnjevu (opština Cetinje), ,,Braća Bulajić“ na Vilusima i „Rade Perović“u Velimlju (obje u opštini Nikšić).
Danima smo, s ljubavlju, prikupljali poklone, pakovali ih, uz pomoć učiteljice Bude pravili Plakat prijateljstva i ikebanu sa ljekovitim biljem, pisali čestitke i jedva iščekivali dan kada ćemo krenuti za Vraćenoviće.
Kombi je bio mali da primi sve učenike koji su poželjeli da odu, ali nas sedmoro je imalo sreću da sa direktorom Branislavom Krečkovićem, pedagogicom Neđom, nastavnicama Stankom i Milicom i učiteljicama Budom i Ljeposavom, tog 24.decembra krenemo u susret našim ljubaznim domaćinima.
Dočekali su nas direktor škole Nikola Rakojević sa svojim zaposlenima i učenicima ispred lijepe, osunčane škole, koja je poznata i po tome što se u njenom dvorištu nalazi najveći broj spomen obilježja koje ima bilo koja škola u Crnoj Gori.
Pripremili su i lijep program za dobrodošlicu, satkan od recitacija i horski otpjevanih pjesmica, a posebno zanimljivo je bilo što je u programu učestvovao i pravi guslar, koji je pjevao pjesme iz bogate istorije i životopisa ljudi iz tih krajeva. I mi smo uzvratili prigodnom recitacijom, a zatim je uslijedila primopredaja poklona.
Druženje je nastavljeno bogatom gozbom, potom fudbalskom utakmicom na terenu pored škole i međusobnim razgovorima o životu u našim dvjema školama.
Nakon što smo se pozdravili sa dragim domaćinima, otišli smo da obiđemo crkvu Sv.Đorđa „Na Valu“, odakle se pruža predivan pogled na Bilećko jezero i široki plato Banjana.
Prepuni utisaka, uputili smo se prema našem Herceg Novom. Uporedili smo našu veliku školu sa tom malom, lijepom seoskom školom, gdje u učionicama sa furunama uči od jednog do najviše 5 učenika u odjeljenju, ali u kojima ima i kompjutera, projektnih platna i interaktivnih tabli.
Čuli smo da je ta škola iznjedrila mnogo vrsnih stručnjaka: ljekara, profesora, advokata, ali i uglednih domaćina i da svi oni služe na ponos svome kraju.
Bio je to dan za pamćenje i dan kada smo mnogo toga naučili.
Teodora, Rina, Ljubica, Ivana, Luka, Ivan i Danilo.
